Ne da mi se živjeti. Svaka sitnica je takvo opterećenje na mozak da se samo poželim ugasiti, prestati.
Bila sam dovoljno blesava i frustrirana da pred cijelom firmom prigovorim na razvijenu AI tražilicu koja nikome ne služi jer su je nasadili na dokumentaciju staru 20 godinu koju nitko ne želi ažurirati i poboljšati. Prošla su dva mjeseca. Ega im se još nisu oporavila. Oni su se trudili, a ja tako...
Nikad si neću moći objasniti intenzitet kojim se zaletjela prema meni na prvu naznaku naše sličnosti. Trebala sam zadržati strah i nelagodu koju je to probudilo u meni umjesto da se tako brzo prepustim samo zato jer je godilo egu.
Mučenje je tražiti dovoljno neutralne komentare kad čujem da nije sretna u vezi s dečkom. Zna da sam gay i sve što kažem može se krivi (točno?) shvatiti.
U međuvremenu ću uživati u probuđenom libidu koji je poludio za intelektom strejt žene. Ništa ne može bolje sprati gorčinu propalog odnosa od nove čežnje za nekim, makar nedostižnim. Sva sreća što mi nije postala kolegica.
Ljudi nikad neće prestati uništavati svijet oko sebe, čak i kad to garantira njihovo vlastito uništenje. Čitava je civilizacija protkana takvom autodestrukcijom i sad je na dovoljno visokoj razini da nas sve pošalje u povijest. Rekla bih da me je strah, ali sam svjesna da ne zaslužujemo ništa bolje.
Radni dan je takav da je samo jedna misao postojana: nemam alkohola u stanu 😔
Danas glavešine imaju sastanak gdje će odlučiti u kojem će smjeru ići razvoj novog softvera. I znam da me moja voditeljica vodi sa sobom samo zato jer zna da će mi puknuti živac kad budem slušala njihova preseravanja.
Nasadili su chatbot na kržljavu bazu znanja i uvrijedili su se kad sam ih kritizirala jer ne trebamo AI sranje nego da netko počne shvaćati ozbiljno problem ne dokumentiranja posla.
Prestaneš reagirati na eskalacije kao pojedinačne probleme, napokon priznaš postojanje obrasca ponašanja i više ne možeš gledati na taj odnos na isti način. I što sad? Čekati da i druga strana uoči isto i pokuša se preodgojiti (samostalno ili uz stručnu pomoć) ili samo dignuti ruke od svega?
Napokon sam probila granicu od 2000€. I ostala sam raditi na poziciji gdje me najmanje diraju. I još uvijek sam full remote. I imam šeficu koja me obožava. Kad bih barem još naučila i kako se manje nervirati dok radim....
Toliko cijenim svoj mir da sam odbila dvije vodeće pozicije u jednom danu. Dno hijerarhije je trenutno najmirnije i najsigurnije mjesto u cijeloj firmi. Možda promijenim mišljenje kad se uprava uozbilji.
Prvi radni dan nakon dva mjeseca bolovanja i već pišem dva bug reporta. I to sve po starim prijavam. Što će biti kad krenem po novim? Sretno nam svima.
I ja se, budala nad budalama, još uvijek iščuđavam da odrasli ljudi u zrelim godinama mogu jednom djetinjom odlukom ugroziti sigurnost svih oko sebe. I onda se još pitam pretjerujem li možda jer eskaliranje tuđe verbalne uvrede do fizičkog napada ne vidim vrijednom obranom plemenske časti.
Znak da previše pratim vijesti: mislila sam da se ruši avion, a to se samo približavalo vozilo koje čisti ulice. Ako sad nisam umrla od straha...
Žao mi je što sam uopće naišla na pojam eshatologije i podebljala svoje uvjerenje da je religija najbolesnija ljudska tvorevina.
Renoviramo stan u Splitu. Ja iz Zagreba, mama s otoka. Operiramo na pukom povjerenju u ljude koje smo uposlili. Plakala bih od same pomisli na taj stan i kako će izgledati. I vratio mi se tinitus, vjerojatno od stresa. Mozak mi je toliko otišao na kvasinu da se ne može nositi sa svakodnevnicom.
Napokon sam počela plaćati i režije preko Revoluta. 0,00 € naknade, a sve uredno sjedne. Domaće banke su vic. Da barem imam hrabrosti i plaću prebaciti.
Vrijeme je za prisjetiti se kako je dron dug 14 metara ušetao u zračni prostor NATO članica, neometano dolepršao do nas i srušio se u glavni grad države. I ne vjerujem da se išta promijenilo po tom pitanju sigurnosti.
Ako MR ramena i nadlaktice ne pokaže neko, bilokakvo oštećenje kao što to nisu pokazali ni ultrazvuk ni EMNG... stvarno više ne znam što ću. Imam osjećaj da liječim samu sebu, a da doktori samo zapisuju ono što im kažem bez da me pregledaju kako treba.
Umjesto da samo napravim mjesečnu uplatu za ETFove i ugasim app, ja pratim tu stihiju i kaos i razmišljam o svom moralu koji me iz američkih gurnuo prema europskim fondovima.
Imam li ovo s kim igrati? Naravno da ne, ali je vrijedilo zbog količine materijala za gledanje i čitanje.
Platila bih više taksi uslugu kad bih mogla birati da u autu ne svira extra fm i katolički radio.
Smijali su se kad sam im govorila da nije fer da dugoročno radim posao za dvije osobe koje su otišle u mirovinu. Kažu da nije da radim 16 sati nego 8. Sad sam na dugotrajnom bolovanju nakon prometne, a u firmi je raspad sistema. Neka.
Zar ne postoji nikakav način, nijedna sankcija kojom se može šugava hrvatska pošta i njihovi poštari dovesti u red? Baš ništa?
Uprava je u problemu jer je voditeljica zadovoljna s nama i mi znamo koliko nas cijeni. Žele izbjeći da nam daju obećanu povišicu i najlakše im je dati nam manju ocjenu, a ne mogu jer je voditeljica transparentna prema svom timu.
Ne mogu opisati užas koji me drži nakon današnjeg silovanja Zagreba. Ne vjerujem da će itko odgovarati za to. Povraća mi se od muke s kakvim ljudima dijelim državu.